AdvokatBP

Dobrodošli na moj blog

24.07.2014.

Vremensko vazenje zakona

U pogledu vremenskog važenja zakona, tj. tranzitornog prava postoji nekoliko teorija, kao i njima odgovarajuća zakonodavna ustavno-sudska i sudska praksa. To su subjektivna teorija stečenih prava, objektivna teorija "svršenih fakata" i teorija društvenog interesa. Prema subjektivnoj teoriji stečenih prava, koja je vladala naročito u 19. veku, u vrijeme liberalizma, a koju je prihvatio i Code civil, stečena subjektivna prava pojedinca ne smiju da budu povrijeđena retroaktivnošću zakona, bez obzira na opšti interes. Privatna svojina i autonomija volje su nepovredivi. Ova teorija nije dala potpun odgovor na pitanja vremenskog važenja zakona. Ona polazi samo od već stečenih subjektivnih prava, a ne odgovara na mnoga pitanja primjene zakona u vremenu u pogledu primjene objektivnog prava kad subjektivno pravo još nije stečeno, kad postoji samo pravno očekivanje, pravno stanje, pravna moć, pravni interes, kada je riječ o uslovljenim pravima, o interpretativnom zakonu, o konfirmativnom zakonu (kad se novim zakonom osnažuju po ranijem zakonu ništavi ili rušljivi pravni poslovi ili pravne radnje). Ova teorija ne daje odgovor na pitanje šta je sa retroaktivnošću u slučaju kada bi novim zakonom bila ukinuta neka forma testamenta po kome još nije stečeno pravo. Na sva ova i druga pitanja tranzitornog prava daje bolji i potpuniji odgovor savremena objektivna teorija "svršenih fakata" u kombinaciji sa teorijom društvenog interesa. U centru posmatranja ove teorije nije više stečeno subjektivno pravo, nego činjenice i okolnosti, tj. "savršena fakta" na kojima se pravo zasniva (facta praeterita) jer zakon se odnosi na fakta, na objektivne pravne situacije a ne na samo pravo. Ova teorija razdvaja retroaktivno dejstvo od neposrednog dejstva novog zakona i od produženog dejstva starog zakona na vreme posle stupanja na snagu novog zakona. Na "svršena fakta" primenjuje se stari zakon u vreme kojeg su ta fakta svršena, pa ako novi zakon reguliše drukčije već svršena fakta tek onda postoji retroaktivno dejstvo ovog zakona. Kod "situacija u toku" primjenjuje se novi zakon na fakta koja još nisu realizovana, a na fakta koja su realizovana primjenjuje se stari zakon. Ovde nije riječ o retroaktivnoj nego o neposrednoj primjeni novog zakona. Polazi se od pravne situacije koja može da bude u "dinamičnoj" i "statičnoj" fazi. Dinamična faza odnosi se na nastanak i prestanak prava. Kada je jedna od dinamičnih faza okončana postoji "svršeni fakt" na koji se primenjuje stari zakon, npr. kada je zaključen brak u vrijeme i pod uslovima propisanim starim zakonom. Ali, ako se brak razvodi u vrijeme novog zakona razvešće se pod uslovima propisanim novim zakonom. Takođe, pravna dejstva koja su realizovana u vrijeme starog zakona smatraju se "svršenim faktom" - npr. lice koje je bilo poslovno sposobno u vreme starog zakona (imalo je devetnaest godina) učini neki akt (poklon, nasledničku izjavu kao pravnu moć) na taj akt primeniće se stari zakon kada novi zakon propiše druge uslove za poslovnu sposobnost (npr. najmanje dvadeset godina). Statična faza pravne situacije znači period u kome pravna situacija traje i proizvodi određena pravna dejstva. To su "situacije u toku dejstva" i na ona dejstva koja se događaju u vrijeme novog zakona ovaj zakon se neposredno primjenjuje. Koriste se pojmovi kao što su ugovorne i vanugovorne pravne situacije, te trenutne pravne situacije (kada se njihova dejstva realizuju odmah i njihovo dejstvo je istovremeno sa vremenom sticanja) te trajne pravne situacije sa kontinuiranim ili povremenim dejstvom - "pravne situacije u toku dejstva" (facta pendentia). Još je rimsko pravo, iako ne do kraja, izgradilo pravilo po kome zakon djeluje ubuduće ne dirajući u pravne situacije koje su okončane u vrijeme starog zakona. Objektivni metod ipak nije dovoljno primjenljiv, iako više od subjektivnog metoda uključuje opšti interes. Subjektivni metod je vodio računa samo o pojedinačnom interesu, pretjerano favorizujući privatnu svojinu i voljne akte pojedinca, a objektivni metod ipak nedovoljno zastupa opšti interes koji je inače relevantan integralni faktor u riješavanju sukoba zakona u vremenu. Naime, teorija opšteg interesa polazi od toga da svaka pravna norma izražava htjenja i potrebe određene cijele društvene zajednice, što se takođe mora poštovati, kako u interesu zajednice tako i u interesu pojedinca. U pravne norme su ugrađena i načela o ekonomskoj i socijalnoj sigurnosti, ustavnosti i zakonitosti, slobode, prava i dužnosti čoveka i građanina, a teorija društvenog interesa polazi i od tih načela. Pravna situacija mora se zasnivati na zakonu kao opštem aktu kolektivne svjesti i potreba, a ne na apstraktno shvaćenoj autonomiji volje pojedinca. Slijedi, da je prihvatljiva objektivna teorija u kombinaciji sa teorijom opšteg interesa. Međutim, društveni interes mora da bude istinit, svjesno prihvatljiv, autoritativno utvrđen i kvalitativno i kvantitativno ograničen, kako ne bi vodio u proizvoljnost. Kriterijum društvenog interesa primjenjuje se u potpunosti kada je riječ o zakonodavnom aktu retroaktivnosti koji donosi zakonodavac. U tom slučaju ima se primjeniti retroaktivna odredba zakona onako kako ona glasi. Međutim, kad zakonodavac ne propisuje retroaktivnost, kod pitanja gdje su granice retroaktivnosti i neretroaktivnosti treba poći od principa neposrednog i principa retroaktivnog dejstva zakona. Granicu između ova dva principa valja utvrđivati pomoću pojma "svršenih fakata". Ovaj pojam se odnosi kako na fakta vezana za stečena subjektivna građanska, porodična, lična, privredna i neka druga prava, tako i na još nestečena prava, na pravna očekivanja, pravna stanja, pravne moći, pravne interese, na uslovljena prava, na interpretativne i konfirmativne norme. Isto tako ovaj pojam se odnosi kako na trenutne tako i na trajne pravne situacije, kako na ugovorne (nastale voljnim aktom) tako i na vanugovorne pravne situacije (nastale na osnovu zakona, delikta itd.). Samo zbog društvenog interesa trenutne i trajne, ali svršene ili realizovane, kako ugovorne tako i vanugovorne objektivne pravne situacije mogu doći pod udar retroaktivnosti zakona, tj. samo je tada u pitanju retroaktivno dejstvo zakona (na pr. kada bi novi zakon i za već otvorena nasljeđa - "savršene pravne situacije" propisao da se pravo nasljeđa stiče tek na osnovu riješenja o nasljeđivanju; kada bi novi zakon produžio zastarni rok i za slučajeve u kojima je taj rok po starom zakonu već istekao; kada bi novi zakon proglasio ništavim ili rušljivim neki ranije realizovan neimenovani ugovor, sa trenutnim ili trajnim dejstvom, koji je po starom zakonu bio pravno valjan). Uz to treba ovdje istaći da neke zakonske odredbe po prirodi stvari imaju retroaktivno dejstvo, npr. interpretativni zakoni, posebno u slučaju autentičnog tumačenja, zatim konfirmativni zakoni, te kod uslovljenih prava kad zakon predviđa da će pravo proizvesti dejstvo od početka ako se ispuni odložni uslov. Kada je riječ o trajnim "pravnim situacijama u toku dejstva" koje su nastale u vrijeme važenja starog zakona ali se njihovo dejstvo proteže i na vrijeme važenja novog zakona, razlikuju se ugovorne i vanugovorne pravne situacije. Pošto se u ugovornom pravu ne sreću samo dispozitivne norme, nego sve više i kogentne norme, kojima se određuju granice slobode ugovaranja, na trajne nesvršene ugovorne pravne situacije "u toku dejstva" ne treba primjeniti pravilo o produženom dejstvu starog zakona, nego, u principu. kao i za trajne nesvršene vanugovorne pravne situacije, treba neposredno primjeniti režim novog zakona, ali od dana njegovog stupanja na snagu, s tim da se priznaju fakta koja su svršena u vreme važenja starog zakona. Ovde nije u pitanju retroaktivno dejstvo novog zakona, nego je riječ o njegovoj neposrednoj primjeni (neposredna primjena novog zakona). Npr. ako bi novi zakon o stanovanju ograničio ili proširio uslove za otkaz ugovora o zakupu stana važio bi novi zakon od njegovog stupanja na snagu; ugovori koji su potčinjeni statutarnom dijelu (statut legal), kao što je ugovor o radu koji proizlazi iz radnog zakonodavstva, pa kada se po novom zakonu mjenja položaj radnika saglasno se mjenja u ugovor o radu, itd. Međutim, ako trajna nesvršena ugovorna situacija nije interesantna sa gledišta društvenog interesa (što cijeni sud u svakom konkretnom slučaju) a regulisana je dispozitivnim normama, treba primjeniti stari zakon (produženo dejstvo starog zakona). Jer, stupajući u ugovorni odnos stranke imaju u vidu tada važeći zakon i u smislu toga zakona izrazile su svoju volju, što takođe treba uvažavati. I obrnuto, kada su u pitanju imperativne norme treba neposredno primeniti novi zakon od njegovog stupanja na snagu na još nesvršena fakta ukupne pravne situacije, uz uvažavanja fakata svršenih u vrijeme važenja starog zakona. U pogledu vanugovornih trajnih pravnih situacija u toku neposredno se primenjuje novi zakon na još nesvršena fakta, od njegovog stupanja na snagu, uz uvažavanje fakata iste ukupne pravne situacije svršenih u vreme starog zakona. Npr. kad je novim zakonom produžen zastarni rok a starim zakonom propisani kraći zastarni rok još nije istekao, primjeniće se duži rok po novom zakonu a dio roka proteklog u vreme starog zakona uračunaće se; kad se po novom zakonu predvide drugačiji uslovi za penziju primjeniće se novi zakon od njenog stupanja na snagu, itd. Međutim, i u vanugovornim situacijama u toku nekada se može primjeniti stari zakon i u vreme važenja novog zakona (produženo dejstvo starog zakona), npr. kad novim zakonom nije moguće modifikovati već postojeću pravnu situaciju; kad novi zakon ostavi rok za primenu starog zakona; kad se novim zakonom produžava dejstvo starog zakona radi očuvanja stabilnosti ranijih pravnih situacija, itd. Advokat Bojan Peulic Email:bojan.peulic@legalbp.com www.legalbp.com

23.07.2014.

Kupovina stana

Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti je formalan ugovor, što znači, da isti mora biti sastavljen u određenoj formi, tj. ovjeren na određen način, da bi proizvodio pravna dejstva. U tom smislu, ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, mora biti sastavljen u pismenoj formi i zaključen pred notarom. Iako se ovi ugovori zaključuju pred notarom, neophodno je da obratite pažnju na nekoliko detalja koji se često previde u praksi i kasnije mogu da vas dovedu u neprijatnu situaciju. Ugovor o kupoprodaji nepokretnosti, od bitnih elemenata, mora sadržati odredbu, u kojoj je jasno određeno o kojoj se nepokretnosti radi, tj. koja se nepokretnost prodaje, što podrazumjeva tačnu adresu, ulaz, sprat, broj stana, kao i odredbu o ukupnoj kupoprodajnoj cijeni, tj. cijena u ugovoru mora biti ili određena ili odrediva. Sada, mali savjet, ukoliko sami sastavljate ovakav ugovor, a nalazite se u ulozi kupca, obavezno, pored gore navedenih podataka, navedite punu kvadraturu stana, broj soba, a po mogućnosti i kvadraturu svake sobe ponaosob, dok cijenu unesite kao odredivu, tj. toliko i toliko, po kvadratnom metru. Razlozi praktičnosti ovakvog unosa podataka su, prije svega ti, što kupci, veoma često, prilikom kupovine stana, ne izmjere detaljno kvadraturu, pa se nerijetko desi, da prodavci, naročito ukoliko se radi o većim stanovima, daju podatke o kvadraturi koji su netačni za pola, jedan ili nekoliko kvadrata, a naročito imajući u vidu da mnogi stanovi, nisu uknjiženi na cjelokupnu kvadraturu. Ako se uzme, da u pojedinim dijelovima Banjaluke, cijena kvadratnog metra prelazi 1.200 EUR-a, lako je doći do zaključka, da pola kvadrata, nije za bacanje. Stoga, ukoliko ugovor formulišete na ovakav način, sa cijenom po kvadratnom metru, pa nakon kupovine utvrdite, da ste oštećeni za koji kvadrat, imaćete jasan osnov,da od prodavca potražujete refundaciju novca, koji ste dali, za nepostojeće kvadrate. S druge strane, ukoliko, prilikom izrade ugovora, cijenu formulišete kao određenu, tj. u ukupnom iznosu, bez navođenja cijene po kvadratnom metru, prodavac može da se brani navodeći, da ste stan kupili u viđenom stanju, te da vam je usmeno predočena nesrazmjera u ugovornoj i stvarnoj kvadraturi, tako da biste bili onemogućeni, da dobijete povraćaj novca, koji ste dali, za nevidljive kvadrate. Evo, ovaj jednostavan primjer vam lako može, plastično objasniti, kakva sitnica, laičkom oku nebitna, može bitno uticati na ostvarivost vaših prava. Dalje, u praksi je veoma česta situacija, u kojoj se prodaje stan u izgradnji, tj. stan u zgradi, koja još uvek nije dobila upotrebnu dozvolu, pa postoje razmimoilaženja u faktičkom stanju stvari i projektu po kome se zgrada gradi. Naravno, u ovakvim situacijama, a naročito kada se radi o velikim količinama novca, iskreno preporučujem angažovanje advokata, zarad pregledanja ispravnosti dokumentacije prodavca i zarad izrade ugovora o kupoprodaji nepokretnosti, jer su ovakve situacije, pune zamki, za neobazrive kupce. No, ukoliko pak, iz nekog razloga ne možete ili ne želite angažovati advokata, sledi par savjeta, za izradu ugovora u kompleksnijim pravnim situacijama. Naime, veoma je čest slučaj, prilikom kupoprodaje stanova u izgradnji, u zgradama koje još nisu dobile upotrebnu dozvolu, da se stanovi, koji su odvojene, faktički samostalne cijeline, u projektu još uvek vode kao djelovi jednog velikog stana. Tu dolazi do razmimoilaženja pravnog i faktičkog. Fizička dioba ovakvih stanova, može biti izvršena tek nakon uknjižbe zgrade, a preduslov tome jeste dobijanje upotrebne dozvole. Stoga, vi u ugovoru o kupoprodaji jednog takvog stana, dobijate ulogu susvojinara, na tom velikom, "projektnom" stanu, u razlomku, koji zavisi od učešća vašeg stana u kvadraturi "projektnog" stana. U ovim slučajevima se ne treba plašiti termina "susvojina" i "suvlasnik", jer su isti neminovnost, zbog gore navedene činjenice razmimoilaženja formalnog i materijalnog. Ali, u ovakvim slučajevima, energično predlažem, da prilikom kupoprodaje, jednim članom ugovora, obavežete prodavca, da će izvršiti uknjižbu zgrade u razumnom roku, od dana dobijanja upotrebne dozvole, kao da će sprovesti postupak fizičke diobe, o svom trošku, kako biste vi dobili, kako pravno, tako i faktički, stan koji ste platili, svojim novcem. Na kraju, ne treba zaboraviti situacije, kojih je, nažalost, u našoj zemlji bilo jako mnogo, u kojima se jedan stan proda dvojici, trojici ili čak desetorici kupaca. Ne ulazeći u krivično pravo, krivične prijave i druge načine naknade štete od prodavca, ovde ću se samo osvrnuti na pitanje, ko je zapravo vlasnik stana, koji je prodat više puta. Svojina na nepokretnostima se, prema našem zakonu, stiče na osnovu pravnog osnova (iustus titulus - ugovor) i preuzimanja stvari (modus aquirendi - upis u zemljišne knjige, preuzimanje tapije). Dakle, jedno lice, stiče pravo svojine nad nepokretnošću, kada dođe do sticaja ove dve činjenice, tj. na osnovu ugovora i tek kada svoje pravo upiše u odgovorajuće zemljišne knjige. Ovo je i stav, koji je svojim odlukama, zauzela i domaća sudska praksa. U javnosti, međutim i dalje vlada pogrešno mišljenje, da je bitna činjenica datum potpisivanja ugovora ili to ko se prvi useli u stan. Pogrešno. Pravo svojine, u ovakvim slučajevima, stiče onaj kupac, koji je prvi predao validan zahtev za uknjižbu nepokretnosti (vreme predaje ovih zahtjeva se računa u tačnom vremenu - npr. 16.01.2012.god. 09:55h). U ovakvim slučajevima, kupac koji je ranije potpisao ugovor od kupca koji se uknjižio, ili kupac koji se prvi uselio u stan, ne stiču nikakva prava prema savjesnom kupcu, koji se prvi registrovao u zemljišnim knjigama, već imaju pravo na povraćaj novca od prodavca i pravo na naknadu štete. Stoga, najsigurniji put, prilikom kupoprodaje, već uknjiženog stana bi bio da, nakon potpisivanja predugovora, kupac izvrši zabeležbu potpisivanja predugovora u zemljišnim knjigama, kako bi se dodatno zaštitio, od ovih i ovakvih eventualnosti. Na kraju, treba napomenuti, da su u ovom tekstu, navedeni samo neki od najčešćih primera i slučajeva, koji se javljaju u praksi kod nas. Svakako, najsigurnija opcija za svakog kupca jeste, da na vreme angažuje advokata, provjeri dokumentaciju prodavca i na gore pomenute načine, obezbjedi sebe od eventualnih propusta ili ne daj bože prevara, a ako ne, onda se nadam, da će ovaj tekst, pomoći nekima od vas, da sami realizuju kupoprodaju nepokretnosti. Advokat Bojan Peulić email: bojan.peulic@legalbp.com www.legalbp.com

23.07.2014.

Zloupotreba dominantog polozaja

6. februara 2014. godine, Konkurencijski savjet Bosne i Hercegovine doneo je rješenje kojim je ustanovio da je telekomunikacioni operator (BH Telecom) zloupotrijebio svoj dominantan položaj na tržištu interkonekcije na fiksnu telefonsku mrežu u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zloupotreba se sastojala od nelegalnog vezivanja. Konkretno, Konkurencijski savjet je našao da je BH Telekom uslovljavao zaključivanje sporazuma o interkonekciji sa društvom Akt.online zahtjevajući da ono raskine svoju poslovnu saradnju sa jednim određenim klijentom kojem je Akt.online pružao usluge odlaznog međunarodnog telefonskog saobraćaja. Konkurencijski savjet je istovremeno ispitivao i da li je BH Telecom cjenovno diskriminisao između stranih i domaćih alternativnih operatora, ali je našao da u tom pogledu BH Telecom nije izvršio nikavu zloupotrebu. Prethodni sporovi između Akt.online i BH Telecoma Predmet datira iz 2009. godine kada je Akt.online podnio zahtjev za pokretanje postupka protiv BH Telecoma zbog zloupotrebe dominantnog položaja. Detalji navoda koje Akt.online iznio nisu javno objavljeni, međutim Konkurencijski savjet je 2010. godine doneo rješenje o nepostojanju zloupotrebe dominantnog položaja od strane BH Telecoma. Razlozi za donošenje ovakvog rješenja su proceduralne prirode. Naime, prema Zakonu o konkurenciji BiH, ukoliko Konkurencijski savjet ne ustanovi zloupotrebu dominantnog položaja u roku od sedam mjeseci od pokretanja postupka smatraće se da nije došlo do zloupotrebe dominantnog položaja i na poseban zahtjev stranke u postupku izdaće rješenje u tom pogledu. Sud Bosne i Hercegovine je 2013. godine, postupajući po tužbi Akt.online-a, poništio rješenje Savjeta iz 2010. godine i vratio predmet na ponovno odlučivanje. Odluka suda nije javno dostupna. Akt.online je 2011. godine podnio još jedan zahtjev za pokretanje postupka protiv BH Telecoma. Ovaj zahtjev je odbačen kao preuranjen od strane Savjeta s obzirom da je Sud BiH u tome vrijeme i dalje razmatrao tužbu protiv rješenja Savjeta iz 2010. godine. Zaključak Savjeta o odbacivanju zahtjeva za pokretanje postupka podnijetog od strane Akt.online-a kao preuranjen je takođe poništen od strane Suda BiH 2013. godine i postupak je vraćen Savjetu na ponovno odlučivanje. Kao posljedica toga, 2013. godine su pred Savjetom tekla dva paralelna postupka protiv BH Telecoma vezano za zloupotrebu dominantnog položaja. Savjet je spojio ove postupke u jedan. Pozadina slučaja Akt.online je povezano društvo slovenačke kompanije AKTON koja pruža usluge direktne međunarodne telefonske veze i terminacije poziva u fiksnu i mobilnu mrežu u više zemalja sa područja Balkana, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Kako bi Akt.online mogao da pruža usluge fiksne telefonije mora imati pristup infrastrukturi BH Telecoma, postojećeg nacionalnog mrežnog operatora. Prema BH zakonodavstvu, BH Telecom i ostala dva nacionalna operatora (Telekomunikacije RS i HT Mostar) su dužni da omoguće pristup njihovoj infrastrukturi drugim operatorima. Procedura za uspostavljanje interkonekcije na fiksnu mrežu BH Telecoma je regulisana Referentnom interkonekcijskom ponudom za povezivanje na fiksnu mrežu, donijetom od strane BH Telecoma i odobrenom od strane Regulatorne agencije za komunikacije BiH („RAK“). Referentna interkonekcijska ponuda predviđa da BH Telecom i relevantni operator imaju rok od 90 dana od početka pregovora da okončaju pregovore o interkonekciji. U slučaju da se pregovori ne završe u navedenom roku, svaka strana može zatražiti pomoć od strane RAK-a. S tim u vezi, Akt.online se obratio BH Telecomu 7. februara 2007. godine sa zahtevom za interkonekciju. Pregovori su započeti 26. februara 2007. godine, međutim ugovor o interkonekciji je zaključen tek 1. februara 2008. godine. Akt.online je naveo da je tokom ovog perioda BH Telecom opstruisao pregovarački proces uslovljavajući zaključivanje ugovora o interkonekciji tako što je zahtevao od Akt.online-a da raskine svoj ugovor sa jednom kompanijom o tranzitiranju odlaznog međunarodnog saobraćaja ostvarenog sa telefonskih brojeva iz opsega brojeva dodeljenog BH Telecomu. Takođe, Akt.online je naveo da je BH Telecom nudio stranim operatorima povoljnije cijene za terminaciju poziva u fiksnu i mobilnu mrežu BH Telecoma nego alternativnim domaćim operatorima. Prema navodima Akt.online-a, ovakva cenovna diskriminacija dovodi do njegovog isključivanja sa tržišta. BH Telecom je sporio sve navode Akt.online-a. U vezi sa navodnim uslovljavanjem zaključivanja ugovora o interkonekciji, BH Telecom je tvrdio da je Akt.online nelegalno zaključio ugovor sa drugom kompanijom o tranzitiranju odlaznog međunarodnog saobraćaja sa telefonskih brojeva koji pripadaju opsegu brojeva BH Telecoma s obzirom da nije imao zaključen ugovor o interkonekciji sa BH Telecomom (kojim bi, između ostalog, bila regulisana usluga izbora operatora/carrier selection) i stoga nije bio ovlašćen da pruža navedenu uslugu. BH Telecom se oslonio na činjenicu da je čak i RAK ustanovio da je Akt.online povrijedio Zakon o komunikacijama BiH. BH Telecom je tvrdio da bi bilo nerazumno očekivati od njega da zaključi bilo kakav ugovor sa poslovnim partnerom koji se namerno ponaša suprotno načelima savjesnosti i poštenja i koji svojim nelegalnim postupanjem ugrožava sigurnost i integritet mreže. Vezano za navodnu cjenovnu diskriminaciju, BH Telecom je naveo da cijene terminacije međunarodnih poziva u njegovu fiksnu i mobilnu nisu regulisane, te da je BH Telecom slobodan da ih dogovara sa inostranim operatorima. Odluka Savjeta Savjet je prvo utvrdio da postoje dva relevantna tržišta proizvoda: (i) tržište interkonekcije na fiksnu mrežu BH Telecoma i (ii) tržište terminacije međunarodnih poziva u fiksnu mrežu BH Telecoma i tranzit međunarodnih poziva preko fiksne mreže BH Telecoma u mobilnu mrežu BH Telecoma. Relevantno geografsko tržište je definisano kao teritorija Federacije Bosne i Hercegovine, s obzirom da se sve tačke interkonekcije BH Telecoma nalaze na toj teritoriji. Savjet je zatim primjetio da je RAK već proglasio BH Telecom, Hrvatske Telekomunikacije i Telekomunikacije Srpske operatorima sa značajnom tržišnom snagom u BiH, što je navelo Savjet da zaključi da BH Telecom poseduje dominantan položaj na relevantnom tržištu. Savjet je našao da zahtjev BH Telecoma da Akt.online raskine svoj poslovni odnos sa drugom kompanijom, kao uslov za zaključenje ugovora o interkonekciji sa BH Telecomom, predstavlja zloupotrebu dominantnog položaja u vidu nezakonitog vezivanja. Savjet je naglasio da BH Telecom kao dominantan učesnik na tržištu ima „posebnu odgovornost“ da omogući interkonekciju na svoju mrežu. Uprkos tome što je Akt.online povrijedio Zakon o komunikacijama upuštanjem u aktivnosti rezervisane za BH Telecom, nije na BH Telecomu da odlučuje o takvim povredama i zahteva raskidanje ugovora. S tim u vezi, prema Savjetu, BH Telecom je bio dužan da zaključi ugovor o interkonekciji bez obzira na nezakonito postupa Akt.online-a. BH Telecom je kažnjen u iznosu od 150,000 BAM (oko 76,000 EUR). Vezano za navodnu cijenovnu diskriminaciju, Savjet je našao da ne postoji zloupotreba. Savjet je ustanovio da cene terminacije međunarodnih poziva u fiksnu i mobilnu mrežu BH Telecoma nisu regulisane, već su predmet direktnih pregovora između BH Telecoma i stranih operatora na komercijalnoj osnovi. Savjet je uporedio prosečne cene stranih operatora sa cenama koje su važile za Akt.online i zaključio da su navodi Akt.online-a da je BH Telecom nudio bolje uslove stranim operatorima bez osnova. Advokat Bojan Peulić bojan.peulic@legalbp.com www.legalbp.com

22.07.2014.

Ostavinska rasprava

Ostavinska rasprava je vrsta vanparničnog postupka, koja se sprovodi nakon smrti jednog lica, a čiji cilj je raspodjela imovine preminulog, na njegove zakonske ili testamentarne nasljednike. Po zakonu, ostavinska rasprava se pokreće bilo po službenoj dužnosti, bilo po zahtjevu zainteresovanog lica. U teoriji, sud bi u roku od 30 dana od smrti pokojnika, trebalo da, od nadležnog organa lokalne samouprave, koji obavlja poslove matičara, dobije smrtovnicu, dokument, koji, pored konstatacije smrti, treba da sadrži i podatke o njegovoj imovini, popis i procjenu iste, pa da na osnovu smrtovnice, pokrene ostavinski postupak po službenoj dužnosti. Nažalost, praksa je takva, da ostavinski postupak gotovo uvek pokreće neko od nasljednika i upravo su nasljednici ti, koji uz prijedlog za pokretanje postupka, sudu dostavljaju spisak pokretne i nepokretne imovine pokojnika. E, ovdje se pojavljuje opasnost zloupotrebe, tj. utaje dijlova zaostavštine, a čiji cilj je neulazak iste u ostavinski postupak. Najčešći slučaj je da, supružnik pokojnika, ukoliko imovinu nasljeđuje sa pokojnikovim roditeljima ili braćom i sestrama po pravu predstavljanja, pokuša sprečiti uvođenje nepokretnosti, koja se u zemljišnjim knjigama vodi na živog supružnika, a koja je po zakonu, stečena za vrijeme trajanja braka, pa samim tim, po zakonskoj pretpostavci, predstavlja bračnu tekovinu, na kojoj supružnici imaju zajedničku svojinu u odnosu pola-pola. Naravno, kao i kod većine drugih postupaka, upravo zbog ovakvih eventualnosti, preporučuje se angažovanje advokata, koji bi, uz malo istraživačkog rada, mogao doći do podataka koji su vam potrebni i koji bi trebalo da spreči sve moguće zloupotrebe u jednom ovakvom postupku. No, kako određen broj ljudi nije u mogućnosti da angažuje stručnu pomoć za vođenje ostavinskog postupka, u nastavku ovoga teksta, pokušaću, u kratkim crtama, da iznesem par savjeta, kako jedan ovakav postupak treba voditi. Što se tiče samog postupka, on je neformalan, sud ga vodi, upozoravajući stranke na njihova prava, makar tako stoji u zakonu. Naravno, u praksi se neretko dešava, da usled preopterećenosti sudova, dođe do propusta i na ovom planu. Šta se dešava ukoliko postoji testament? U tom slučaju, sud će proglasiti testament, čitajući ga na glas u toku samog postupka, i rješenjem imovinu raspodjeliti na testamentarne naslednike, u obimu i na način, regulisan testamentom. Ukoliko neko od stranaka u postupku, izrazi sumnju u validnost testamenta, ovo pitanje se ne može dokazivati u ostavinskom postupku, jer predmet istog nije utvrđivanje činjenica, već samo primjena prava, te će u tom slučaju sud, prekinuti ostavinski postupak i zainteresovanom licu dati rok da pokrene postupak za osporavanje zakonitosti spornog testamenta, a ostavinsko rješenje će, biti donijeto, tek po pravnosnažnosti parničnog postupka za osporavanje zakonitosti testamenta. U ovaj i ovakav oblik korektivne parnice, nikako ne preporučujem ulazak bez stručne pravne pomoći, naročito imajući u vidu, da je osporavanje testamenta probatio diabolica. Ukoliko, pak, nije postojao testament, sud će, primenjujući odredbe zakona, za nasljednike oglasiti zakonske nasljednike pokojnika, u razlomcima koji zavise od svojstva nasljednika i njihove brojnosti. E, sad, ono što svakako treba imati na umu, jeste mogućnost međusobnog dogovora između nasljednika, po principu "ja tebi, ti meni", jer će sud, po sili zakona, svakom od nasljednika, dodeliti nasljednički udio, u svakoj stvari koja je pripadala pokojniku. Stoga, nije zgoreg istaći, da je ostavinska rasprava, upravo prava prilika, ta pitanja razriješe između nasljednika, kako se imovina ne bi usitnjavala. Na kraju, treba znati još jednu stvar. Ostavinsko rješenje, kada postane pravnosnažno, ono uvijek može biti osporavano u korektivnoj parnici. Na primjer, ukoliko se, nakon obavljene rasprave i donijetog ostavinskog rešenja, pronađe testament, postupak neće biti ponavljan, već će zainteresovano lice ili lica, moći svoja prava da zaštite u korektivnoj parnici, podnošenjem tužbe za utvrđenje postojanja testamenta, tj. nasljednih dijelova testamentarnih naslednika, koja bi ishodila u presudi, koja bi u svemu stavila van snage i zamjenila, nezakonito ostavinsko rješenje. Stoga, ukoliko već treba da se upustite u ostavinsku raspravu, a naročito u korektivnu parnicu po istom osnovu, svakako savjetujem angažovanje stručnog lica, makar na savjetodavnom nivou, jer ako ništa drugo, dobar savjet po pitanju na koji način želite da se odreknete dijela imovine u korist sanasljednika.


AdvokatBP
<< 07/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

O nama

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
6904

Powered by Blogger.ba